U četvrtak, 28. studenoga ugostili smo hrvatsku stolnotenisku olimpijku i paraolimpijku Sandru Paović koja je predstavila svoju novu knjigu „Volim život“.  Promocija njezine knjige u II. osnovnoj školi bila je prilika da se iz prve ruke upoznamo s nevjerojatnom životnom pričom žene i sportašice koja se, unatoč svim nedaćama i tragedijama, uspjela izdići iznad svega i postati simbol upornosti, snage, sportskog duha i hrabrosti. Sandra se prisjetila dana provedenih u čakovečkoj II. osnovnoj školi koji su joj bili, kako je sama rekla, iako kratki, jedni od najljepših dana djetinjstva. Odrasla je u Vukovaru gdje je kao djevojčica svjedočila strahotama rata.

Unatoč brojnim životnim nedaćama, uključujući tragičnu prometnu nesreću koja joj je trajno obilježila život, Sandra je postigla izvanredne uspjehe. Zračeći životnim optimizmom održala je emotivni motivacijski govor za učenike i učitelje osnovnih škola kojima je osnivač Grad Čakovec.

Podršku joj je svojim dolaskom dala i gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini. Zahvalivši Sandri na dolasku u Čakovec, naglasila je koliko je važno da mladi ljudi slušaju i čitaju ovakve priče koje svjedoče o nevjerojatnoj snazi volje, upornosti i hrabrosti.

Na samome kraju učenici 7. a razreda, Fran i Tian, polaznici Novinarske grupe, napravili su kratki intervju sa Sandrom Paović.

Intervju sa Sandrom Paović

1. Kako pamtite svoje školske dane u II. OŠ?

Nažalost, u II. OŠ sam došla tek na početku 8.razreda. Iako sam osjećala strah, bila sam jako lijepo prihvaćena.

2. Kako ste i kada odlučili trenirati stolni tenis?

Jednoga dana, kada sam imala pet godina, tata mi je dao reket u ruke i to je bila ljubav na prvi pogled. Znala sam da više ne želim trenirati ni jedan drugi sport na svijetu osim stolnog tenisa.

3. U kojim ste klubovima do sada trenirali?

Trenirala sam u hrvatskim, njemačkim, francuskim i švicarskim klubovima.

4. Tko vam je bio najveća podrška u sportu?

Iako veoma strog, najveća podrška bio mi je otac koji je imao puno povjerenja u mene. Također, podrška su mi bili i moji treneri Nikica Vukelja, Robert Mikac i Neven Cengar.

5. Na koji ste svoj rezultat u stolnome tenisu najponosniji?

S obzirom na to da sam živjela u lošim uvjetima, svaki dobar rezultat bio mi je drag i zato su mi sve medalje jednako vrijedne. Izdvojila bih kada sam kao zdrava postala kadetska prvakinja Europe te ekipno osvajanje juniorske medalje, a kasnije medalja s Paraolimpijskih igara 2016. godine.

6. Jeste li ikada razmišljali da odustanete od stolnoga tenisa?

To je jedina stvar o kojoj nikad nisam razmišljala.

7. Što vam je dalo snage da ne odustanete od bavljenja stolnim tenisom nakon nesreće?

Ljubav prema stolnom tenisu i želja da se vratim davali su mi snagu.

8. Koje mečeve pamtite kao najteže na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama?

Pamtim meč s Kineskinjom na Olimpijskim igrama, a kasnije polufinale u Rio de Janeiru na Paraolimpijskim igrama.  

9. Što vam je bila motivacija da napišete dvije knjige?

Sve što sam u životu prošla je jako dobra motivacija.

10. Pročitali smo da želite da se vaša knjiga nađe u školskim knjižnicama. Koju poruku želite prenijeti mladim čitateljima?

Tijekom života će biti mnogo uspona i padova, poraza, no bez obzira na to koliko bio dugačak i težak put, ako nešto volite, onda ne smijete odustati.